Pite, pitice i pitac
Često ćete na stranicama za putovanja vidjeti komentar da je otići u Sarajevo i ne probati hrskavo zapečenu, a iznutra mekanu pitu s neodoljivim nadjevima, gastronomski grijeh.
Meko, a hrskavo tijesto – odnosno jufka koja pucketa pod zubima i topi se u ustima zajedno s nadjevom mnogima je bilo iskustvo koje se dugo pamti.
Mjesta gdje se pita jede u slast, zovemo buregdžinice. U Sarajevu se u buregdžinicama može kupiti nekoliko različitih vrsta bureka, kojima je zajedničko da sadržavaju meso. No sve vrste ovog specijaliteta bosanskohercegovačke kuhinje nazivaju se pitama i naravno, uz ćevape, uživaju kultni status.
Etimološki, riječ burek povezuje se s turskim korijenom bur-, koji znači “savijati” ili s riječi börek, koja označava jela napravljena s jufkom. Do danas se, u skoro svim zemljama bivšeg Osmanskog carstva, za jela pripremljena s jufkom i raznim nadjevima zadržao naziv burek. U arapskim zemljama za tijesta raznih oblika i okusa koristi se riječ pita, a pite se jedu i na Zapadu, ali se rade od prhkog tijesta i najčešće su slatke.
U Sarajevu, povijesnoj raskrsnici Istoka i Zapada, koriste se oba pojma za jela od razvučene jufke i mesnog, povrtnog ili čak voćnog nadjeva. Sarajlijama je pita ćejf, merak, gastronomski užitak i mnogo više od suhoparnih definicija.
Ipak, od svih pita koje postoje, svima su najdraže pite ispod peke!